MR.SC. JADRAN ANTOLOVIĆ

FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA

Gotovo nema aktivnosti koja bi se sustavno mogla provoditi bez jasno utvrđenog sustava osiguranja potrebnih sredstava za takvu aktivnost. Zaštita i očuvanje kulturnih dobara nije stoga nikakav izuzetak, a što potvrđuju izjave pojedinih stručnjaka iz toga područja da se razina zaštite može ocijeniti prema kvaliteti sustava financiranja zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99) bitno je izmjenjen sustav financiranja zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Da bismo predstavili novi sustav financiranja potrebno je uvodno razjasniti osnovne pojmove zaštite i očuvanja kulturnih dobara s kojima ćemo se susretati.

Pod pojmom zaštite kulturnog dobra podrazumjeva se provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih na osnovi odredaba Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koje su sukladne pravilima konzervatorske struke.

Za razliku od toga pod pojmom očuvanja kulturnog dobra podrazumjeva se provedba mjera zaštite i očuvanja u cilju produženja trajanja spomeničkih svojstava kulturnog dobra.

Zašto je razlikovanje ovih pojmova važno za objašnjenje sustava financiranja kulturnih dobara ?

Odgovor na ovo pitanje je jednostavan, a glasi: za provedbu zaštite kulturnih dobara potrebna sredstva osiguravaju se u državnom proračunu, dok za provedbu mjera očuvanja, sredstva osigurava prvenstveno vlasnik kulturnoga dobra, a koji pod određenim uvjetima može ostvariti potporu iz proračunskih sredstva, donacija ili drugih izvora.

Financiranje zaštite kulturnih dobara

Odredba članka 52. Ustava Republike Hrvatske kojom se utvrđuje da su stvari i nekretnine od osobitog kulturnog i povijesnog značenja od interesa za Republiku Hrvatsku i stoga uživaju njeznu osobitu zaštitu, obvezuje državni proračun da pokrije troškove zaštite kulturnih dobara koji su kao takvi utvrđeni temeljem posebnog zakona.

Da bi postojao sustav zaštite kultrunih dobara propisima se mora utvrditi kako se zaštita provodi i ovlastiti upravno tijelo koje je dužno osigurati provedbu propisanog sustava zaštite kulturnih dobara. Prema važećim propisima Ministarstvo kulture Republike Hrvatske tijelo je državne uprave u čijem djelokrugu su poslovi na zaštiti kulturnih dobara uz iznimku područja Grada Zagreba gdje te poslove u prvom stupnju obavlja Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu. Sredstva potrebna za rad Ministarstva kulture osiguravaju se u državnom proračunu, a za navedeni Gradski zavod sredstva se osiguravaju u proračunu Grada Zagreba. Upravo na taj način osiguravaju se i sredstva za obavljanje stručnih i upravnih poslova na zaštiti kulturnih dobara te se osiguravaju i sredstva za plaće službenika i namještenika koji obavljaju te poslove.

Financiranje očuvanja kulturnih dobara

U osiguravanju sredstava za očuvanje kulturnih dobara sudjeluju:

-vlasnik ili imatelj kulturnog dobra koji ga koristi kada dobro ne koristi sam vlasnik,
-pravna ili fizička osoba koja upotrebljava kulturno dobro za obavljanje gospodarske djelatnosti.

U osiguravanju sredstava za očuvanje mogu sudjelovati sredstva iz:

-državnog proračuna,
-proračuna županija, odnosno Grada Zagreba,
-proračuna gradova ili općina,
-donacija, zapisa, naknada za koncesije i zaklada,
te drugih izvora utvrđenih u propisima.

Financiranje očuvanja kulturnih dobara - obveza vlasnika

Svrha zaštite kulturnih dobara je njihovo očuvanje u neokrnjenom i izvornom stanju te prenošenje budućim naraštajima. Stoga bi sustav zaštite trebao osigurati stvaranje što je moguće povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara, a njihovi vlasnici moraju poduzimati mjere redovitog održavanja, te spriječavati svaku radnju kojom bi izravno ili neizravno moglo doći do ugrožavanja spomeničkih svojstava kulturnog dobra i uopće njegova integriteta.

Za očuvanje kulturnih dobara sredstva prvotno moraju osigurati njihovi vlasnici što je jasno utvrđeno odredbom članka 108. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Umjesto vlasnika ovu obvezu isto tako ima i drugi imatelj koji koristi kulturno dobro u slučajevima kada dobro ne koristi sam vlasnik. Ovakva odredba oslanja se na članak 31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96) kojom se propisuje da "vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu". Promatrajući navedenu odredbu i odredbu članka 32. stavka 2. istoga Zakona koja kaže da "vlasnik neke od stvari koje su na temelju Ustava posebnim zakonom proglašene stvarima od interesa za Republiku, i za koje je propisan poseban način njihove uporabe i iskorištavanja od strane njihovih vlasnika i ovlaštenika drugih prava na njima, dužan je izvršavati svoje pravo vlasništva s time u skladu, .." razvidno je da je nedvojbeno vlasnik taj koji podnosi najveći teret u osiguranju očuvanja kulturnoga dobra koje je u njegovu vlasništvu.

Obveze vlasnika kulturnoga dobra propisane kako odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tako i odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara potvrđuju njegovu dužnost da za potrebe redovitog održavanja i očuvanja kulturnog dobra osigura potrebna sredstva. Ova obveza nije mala za vlasnika i od njega traži da preispita svoje ekonomske mogućnosti kada stiče pravo vlasništva nad kulturnim dobrom, s obzirom da time preuzima dobar dio odgovornosti za njegovo očuvanje. Vlasnik koji nije u mogućnosti osigurati potrebito održavanje kulturnog dobra, a koje je njegovo vlasništvo, bit će prisiljen pronaći način da osigura potrebna sredstva ili da proda ili ustupi to dobro nekom drugom.

U slučajevima kada se propisanim mjerama zaštite nad nekim kulturnim dobrom ograničavaju prava vlasnika i zbog toga je on izložen izvanrednim troškovima koji premašuju redovite troškove održavanja i prihode ili druge koristi koje ima od kulturnoga dobra, tada vlasnik može, pod uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, steći pravo na pokriće razlike između izvanrednih troškova i redovitih troškova održavanja kulturnog dobra. Valja napomenuti da će ovo pravo steći samo onaj vlasnik koji u potpunosti provodi mjere zaštite nad svojim kulturnim dobrom, a koje mu propisuje nadležni konzervatorski odjel Ministarstva kulture ili Zavod Grada Zagreba za kulturna dobra na području Grada Zagreba. Pod istim uvjetom vlasnik može ostvariti oslobođenje od carine pri uvozu potrebnih materijala za popravak, restauraciju ili održavanje svoga kulturnoga dobra Ovo pravo moći će se ostvariti na način propisan carinskim propisima koji će se primjenjivati od 1. siječnja 2000. godine. Ovakva oslobođenja i povlastice koje vlasnik ostvari temeljem posebnih zakona smatraju se udjelom Republike Hrvatske u troškovima očuvanja kulturnog dobra.

Financiranje očuvanja kulturnih dobara iz sredstva spomeničke rente

Odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara po prvi puta se uvodi ubiranje proračunskih prihoda po osnovi uporabe kulturnih dobara u gospodarske svrhe. Četiri su slučaja kada osoba koja uporabi kulturno dobro ima obvezu platiti odgovarajući iznos na ime spomeničke rente, a to su:

-kada na fotografiji, naljepnici, znački i suveniru, publikaciji i drugoj tiskovini, odjevnom predmetu ili drugom predmetu upotrijebi prepoznatljivo kulturno dobro ili njegov prepoznatljivi dio, dužna je uplatiti 10% od prodajne cijene proizvoda u korist državnog proračuna (članak 112. Zakona);

-kada pravna ili fizička osoba u vlastitoj promidžbi na filmu, spotu, plakatu, fotografiji ili drugom predmetu upotrijebi prepoznatljivo kulturno dobro ili njegov prepoznatljivi dio, dužna je uplatiti u korist državnog proračuna iznos od 1.000,00 kuna prije prve objave za svaku vrstu promidžbenog materijala (članak 113. Zakona);

-kada pravna ili fizička osoba, odnosno njihova poslovna jedinica, obavlja gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline plaća spomeničku rentu u visini od 2% od ostvarenog dohotka, odnosno dobiti, kao rezultat iznimnih pogodnosti izravnog iskorištavanja kulturnoga dobra (članak 114. Zakona);

-kada pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost ugostiteljstva, hotela, prijevoza putnika, te djelatnost luka nautičkog turizma plaća spomeničku rentu u visini od 2% od ostvarenog dohotka, odnosno dobiti, kao rezultat iznimnih pogodnosti iskorištavanja kulturnoga dobra (članak 114. Zakona).

Prihodi ubrani po osnovi članka 114. Zakona uplaćuju se 60% u korist općine ili grada na području kojega je renta ubrana, dok se 40% rente uplaćuje u korist državnog proračuna.

Važno je naglasiti da svi proračunski prihodi po osnovi uporabe kulturnih dobara su strogo namjenski prihodi koji se mogu korsititi isključivo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara.

Financiranje očuvanja kulturnih dobara iz sredstva Državnog proračuna

Sredstva iz Državnog proračuna namjenjena zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u pravilu se pozicioniraju u razdjelu proračuna namjenjenog Ministarstvu kulture s obzirom da su poslovi na zaštiti i očuvanju u djelokrugu toga Ministarstva. Ta sredstva na temelju nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao dijela Programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske raspoređuju se sukladno članku 110. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za financiranje:

-zaštite i očuvanja kulturnih dobara u vlasništvu Republike Hrvatske, izuzev sredstava za njihovo tekuće održavanje jer ta sredstva osigurava nadležno tijelo Vlade Republike Hrvatske,

-provedbe nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara,

-naknada vlasnicima razlike između izvanrednih i redovitih troškova održavanja kulturnoga dobra, kada se steknu Zakonom propisani uvjeti,

-hitnih mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara sukladno člancima 73. i 74. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,

-naknada vlasnicima zbog ograničenja prava vlasništva, kada se steknu Zakonom propisani uvjeti.

Financiranje očuvanja kulturnih dobara iz sredstva proračuna županija, gradova i općina

Sukladno članku 111. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u proračunima županija, odnosno Grada Zagreba, gradova ili općina osiguravaju se sredstva za financiranje:

-zaštite i očuvanja kulturnih dobara koja su u njihovu vlasništvu,

-zaštite kulturnih dobara u izvanrednim uvjetima,

-sudjelovanja u financiranju nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara koja se nalaze na njihovu području.

Dio sredstava potreban za financiranje očuvanja kulturnih dobara sliti će se u proračune gradova i općina po osnovi ubrane spomeničke rente (60% rente) na njihovu području, te uz dodatna izdvajanja proračunskih sredstava za ovu namjenu valja očekivati da će se na ovoj razini osiguravati znatno veća sredstva nego što je to prije bio slučaj.

Financiranje očuvanja kulturnih dobara iz donacija, zaklada i drugih izvora

Odredbom članka 109. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara otvorena je mogućnost da se sredstva potrebna za provedbu mjera zaštite i očuvanja prikupljaju iz donacija, naknada od koncesija, zaklada. zapisa i drugih izvora koji su utvrđeni propisima.

Ovi izvori financiranja uobičajeni su i čest slučaj u zapadnim zemljama gdje se kroz djelovanje udruga, zaklada, fundacija ili pak od gospodarskih subjekata osiguravaju znatna sredstva koja se usmjeravaju za očuvanje kulturnih dobara. I u Hrvatskoj se pojavljuju ovakovi oblici financiranja očuvanja kulturnih dobara, te je opravdano očekivati da će razvitkom gospodarstva i u nas to postati praksa.