|
JERICA ZIHERL
povjesničarka umjetnosti
ravnateljica Otvorenog učilišta Novigrad
PAULETTIN / FERLINOV PARADOKS
O LIJEPOM (izložba Roberta Paulette i Mauricija Ferlina Astrahan
999 u novigradskoj Galeriji Rigo)
Izložba Astrahan 999 Roberta Paulette i Mauricija Ferlina, koja
je nedavno postavljena u novigradskoj Galeriji Rigo, jedna je od
rijetkih izložbi koja je privukla pažnju gotovo svih generacijskih
uzrasta. Štoviše, većina je prolaznika (Galerija se nalazi na prometnoj
ulici starogradske jezgre) i posjetitelja bila zadovoljna onim što
vidi, a nerijetki su bili komentari: "Kako je lijepo!". I tu nastaje
paradoks. Ova izložba može nekome biti lijepa, ali ona uistinu govori
o necemu što zasigurno ne pripada u kategoriju lijepog.
Pitanje odnosa publike i umjetničkog rada mnogo je kompleksnije
i ne nudi gotov odgovor. Umjetnost je na kraju drugog milenija jasno
pokazala da publika mora promijeniti svoja shvaćanja o tome kako
gledati umjetnost, tj. umjetnički rad, a samim time i kako gledati
svijet, ako ga želi razumjeti. Samo da se ukratko osvrnemo na prošlogodišnju
izložbu Sensation, koja je bila postavljena u londonskoj Royal Academy
of Arts. lako je izložba izazvala burne reakcije, kako publike tako
i Ijudi iz struke, ona je zorno pokazala ne samo koliko je suvremena
umjetnost drukčija u odnosu prema ustaljenim shvaćanjima "lijepog"
i "Ijepote", nego je ukazala i na drukčije poimanje sebe same, odnosno
vlastite funkcije koja je udaljava od svake "privlačnosti" i utilitarnosti.
Što je to u instalaciji Astrahan 999što privlači pažnju?
U kutu Galerije, na podlozi od prave zelene trave, koja je rasprostrta
po gotovo čitavom podu, postavljeno je crno janje. Ljupka je glavica
okrenuta prema ulazu i nepomično promatra prolaznika/posjetitelja.
lako je janje preparirano, uočljiva je njegova sjajnocrna i kovrcasta
dlaka. Na travi, uokolo janjeta, teče friz bijelih umjetnih ruža.
Nedaleko janjeta, na jednom od galerijskih zidova, ucrtan je mali
crveni križ.
Dakle, prolazniku/posjetitelju je lijepo crno janje, trava, bijele
ruže i crveni križ. On je zadovoljan onim što vidi jer prepoznaje
objekte postavljene u prostoru. Iz te perspektive on gleda na sređenu
čovjekovu predstavu iz prirode koja govori o uredenim, odnosno kulturno
determiniranim stvarima koje pomocu naših predstavljanja, odnosno
zakona osmišljamo ili određujemo.
Promatrano s tog gledišta, jasne su konotacije Paulettine / Ferlinove
instalacije: galerijski "unutarnji prostor" postaje životinjski
vrt osobnog shvaćanja vanjskog svijeta - galerija kao panoptikum
sredene prirode. No, pogled na čovjekovo uredeno poimanje prirode,
kao i na ugladeno društvo, pokazuje tu svoje tamno, ali ništa manje
istinito lice. Sjanocrna i kovrčasta dlaka ljupkog janjeta koristi
se u modnoj idustriji za izradu iznimno finog i skupocjenog krzna.
Da bi se došlo do tog krzna, potrebno je još nerođeno janje izvuci
iz majcine utrobe. Janje, krzno, kao i ruski grad, poznato je pod
imenom Astrahan.
Naravno, Paulettina / Ferlinova instalacija može se čitati i kroz
ustaljene simbole. Janje, ruže, križ... znana je simbolika kršćanstva.
No, u tom slučaju kršćanska ikonografija igra sporednu ulogu - ona
služi određivanju civilizacijske pripadnosti dvojice umjetnika.
Tako umjetnici uspostavljaju svoj suodnos prema društvu kome pripadaju.
Taj suodnos iskazan je u artikulaciji i dekonstrukciji vremena kao
kružnom prenositelju iskustva koji omogućava recikliranje, prisvajanje
motiva i simbola, a proizlazi izravno iz socijalne dinamike čiji
su umjetnici produkti. Radi se o umjetničkom radu iz života koji
provocira i daje formu situaciji. U toj formi nema ničeg "prvi put",
sve je već viđeno i znano, ostaje samo - paradoks.
|
