ALEKSANDAR BANČIĆ

MK. OK.

Marlene Kuntz  Grado  5.09.1999.

Razgovor: Riccardo Tesio i Cristiano Godano - Marlene Kuntz

Talijanska je rock scena već nekoliko godina iskrsla iz pepela undergrounda. Mnoge mlade grupe, predvođene uvijek zelenim guruima C.S.I., deru se jauču, dižu glas ljutnje prema onima koji su još uvijek uvjereni da se talijanska glazba ograničava na razne Ramazzottije i Pausini i na rimu "amore - cuore". Talijanska je mladenačka glazba sazrijela, dostigla je zavidnu umjetničku razinu, što glazbeno, što tekstualno. U isto je vrijeme dostigla takav uspjeh kod publike i time natjerala diskografske kuće da prizna tu novu stvarnost.   

Jedna od tih grupa zove se Marlene Kuntz. Od prvog pojavljivanja, dečki iz Kunea uspjeli su kritičare i publiku privući svojim pjesmama koje uvijek graniče između očajnog bijesa i razdražene nježnosti.

Otišli smo u Grado, malo turističko mjesto u Furlaniji, gdje su Marlene Kuntz svirali u nedjelju 5. rujna na ljetnoj pozornici "Parco delle rose". S Riccardom i Cristianom popričali smo, prije koncerta, o njihovom umjetničkom radu, posebice o njihovom posljednjem albumu "Ho ucciso paranoia". 

Riccardo Tesio: Ja sam Riccardo Tesio, gitarist grupe Marlene Kuntz.

Cristiano Godano: Ja sam Cristiano i u grupi pjevam i sviram gitaru. 33 su mi godine koliko i Riccardu. Zajedno smo već oko 10-12 godina. Prvi smo album izdali prije 5-6 godina i zvao se "Catartica". Posljednji ćemo tek izdati i bit će to album u živo. Između toga su još 2-3 albuma ("Il vile" 1996. i "Come di sdegno" ep 1998. n.p.). Postava grupe je uvijek bila za 3/4 ista. Mislim na sebe, Riccarda i bubnjara Lucu (Bergia), dok smo basistu više puta mijenjali. Trenutno smo s Danieleom (Ambrosoli alias Dan Solo) i mislimo tako i ostati koliko god moguće. Iza sebe imamo podosta koncerata, rekao bih oko 400. Ove smo ih godine odsvirali oko sedamdesetak, lijepe su to priče, mnogo lijepih koncerata odsviranih po Italiji, zabavljamo se i mnogo nas ljudi prati.

CV: Kako ste odabrali ime Marlene Kuntz?

RT: Prije smo odabrali Marlene. Htjeli smo pozivati se na njemačku kulturu, na njemački dekadentizam i romantizam. Uglavnom Marlene dolazi od Marlene Dietrich. Htjeli smo na to još nešto dodati pa smo tražili i na kraju našli Kuntz, što je bio naslov jedne pjesme Butthole Surfersa. Sviđala nam se grupa, sviđala nam se pjesma i sviđala nam se igra riječi jer Kuntz znači -pičke- u američkom žargonu, ali pisano -cunts-. Oni su pak napisali kuntz kako ne bi bilo očito, ali u pjesmi kažu: "cunts, cunts, cunts!!!" . Lijepo zvuči Marlene Kuntz. Kasnije smo saznali da je to njemačko prezime koje postoji.

CG: I jako je rasprostranjeno.

RT: Sviđalo nam se i zato što kunst znači umjetnost, pa ime zvuči kao "Marlenina umjetnost". Marlene je nježna riječ, dok  je Kuntz čvrsta riječ, a to predstavlja dvojstvo koje postoji u našoj glazbi.

CV: Uobičajeno se kvaliteta grupe sudi po trećem albumu. Vi ste vaš objavili početkom ove godine. Koji su rezultati?

CG: Mislim da je to ploča koja na svu sreću, kao uostalom i prošle dvije, polako stari. Sluša je se više puta. Rekao bih da mnoge stvari polako dolaze na površinu, a to je karakteristika koja mi se sviđa i čini me ponosnim.  Drago mi je da radimo glazbu koju treba malo istražiti. To što se kaže da je treći album, onaj koji dokazuje zrelost mislim da bi moglo biti istina, ali istina je i da se mi osjećamo jako odgovorni prema četvrtom kojeg ćemo tek napraviti. Uvijek ćemo osjećati neku vrstu strepnje prema našim pločama.

CV: Kako gledate danas na vaše prijašnje radove?

RT: Nakon svega, jako smo zadovoljni. Sva tri albuma su drugačija jedan od drugog. To nam se sviđa i sviđaju nam se sve tri ploče. Na koncertima sviramo mnogo pjesama s prošlih radova. Primjećujemo da je prvi album najviše ostao u sjećanju slušatelja.

CV: Je li "Ho ucciso paranoia" tematski album?

CG: Ne.  Naslov dolazi od jake sugestije koja se javlja u prvoj pjesmi "L'odio migliore". To je dvosmislena tvrdnja ("Ubio sam paranoju") koja poprima sporno značenje jer se na ploči ipak pojavljuju druge opsjednutosti. To mi se sviđa jer se Marlene Kuntz sviđa igrati riječima na više razina, bez  težnje da bude intelektualno previše simbolični, jer simbolizam me baš i ne privlači. Sviđala mi se ideja o naslovu pored kojeg može stajati još jedno značenje; ubojstvo termina kojeg se zloupotrebljava. Ako se pogleda sa zdravstvenog ili znanstvenog motrišta, paranoja je ekstremno ozbiljan problem. U današnje vrijeme "para" je i naprimjer, nemati što za pušiti: "U paranoji sam, nemam što za duvati večeras."

CV: Na knjižici CD-a citirali ste Vladimira Nabokova gdje kaže: "Shvatio sam da je jedina sreća na ovome svijetu promatrati, špijunirati, nadzirati, istražiti sebe i ostale…"

Je li to možda početna točka iz koje nastaju vaše pjesme, vi istražujete i špijunirate sebe i ostale kako bi sve to kasnije sintetizirali u glazbu i riječi?

CG: Točno si to rekao. Ako netko nešto citira vjerojatno mu to na neki način pripada, naravno ako nije htio samo dokazati da on čita tog autora, a to bi bilo previše banalno. Ovako predstavljen citat je izvan konteksta. U knjizi, rečenica ima malo drugačije značenje svojstveno za samu knjigu. Izvučena i ovako predstavljena jako dobro definira neke stvari koje mi pružaju, koje nam pružaju zadovoljstvo u životu. Sviđa mi se ideja da se prizna i deklarira da sam "Shvatio da je jedina sreća na ovome svijetu promatrati, špijunirati, nadzirati…" nema tu nikakvog moralizma ni retorike, već je tvrdnja podosta cinična.   

CV: "Ho ucciso paranoia" je izašao u dvije verzije: kao običan CD i kao dupli CD koji  osim normalnog sadrži i jedan CD improvizirane glazbe nazvan "Spore". Koji je cilj takvog ne komercijalnog čina?

RT: Nama se ta glazba svidjela i mislili smo da bi bilo simpatično ponuditi je. Bilo je raznih stvari koje su nam se svidjele jer naše su pjesme mnogo razmišljane, mnogo studirane i razlagane, rearanžirane, odsvirane puno puta. Prije samog proizvoda koji se stavlja na ploču postoji dug umni i mozgovan proces, dok su improvizacije, suprotno od toga, nešto instinktivno. Htjeli smo ponuditi i tu drugu stranu. Ideja o sporama, o improvizacijama, nastala je kad smo već snimili sav materijal. Tijekom snimanja imali smo nekoliko sati snimljenog materijala. Htjeli smo, u početku, izvući samo nekoliko improviziranih stvari kao što smo stavili dvije spore na običan album. Preslušavši opet taj materijal svidjele su nam se mnoge stvari koje smo mogli ponuditi. Tada je nastala ideja o duplom CD-u. U tom smo trenutku pokušali napraviti takvu kampanju koja bi objasnila da postoje dvije mogućnosti. Ako je netko bio zainteresiran i za improviziranu glazbu mogao je izabrati album sa "Spore", ako ne postojao je jedan CD.

CV: Imate li možda podatak, da li ste prodali više albuma sa "Spore" ili bez?

RT: Prodali smo više albuma sa "Spore".

CV: Svirate li spore u živo?

RT: Da, sviramo nekoliko spora koje se nalaze na CD-u i još nekoliko koje su potpuno improvizirane u trenutku. To nam služi kako bi koncerte učinili malo različitima i kako bi mi održali pažnju na razini iako ima podosta koncerata. U suprotnom postalo bi sve tako monotono.

CV: Na EP-u "Come di sdegno" nalazi se skladba "La vampa delle impressioni 2". To je vokalna skladba. Možemo li je nazvati "vokalna spora"?

CG: Ne, ne u potpunosti, jer skladba nije improvizirana.

CV: Hoće li biti takvih skladbi i u buduće?

CG: Mislim da ne mogu reći sasvim sigurno -ne. Skladba je nastala iz posebnih razloga. Htio sam uvesti u prvi dio ("La vampa delle impressioni 1" je potpuno improvizirana skladba koja traje 30 min) znači u onih pola sata , riječi koje ne bi bile baš pjevane. Opazio sam da je to jako težak zadatak, ali ipak sam napisao riječi koje nisu bile primjerene iz metričkih razloga i skandiranja. U isto vrijeme svidjelo mi se ono što sam bio napisao. Sviđala mi se tema i zato sam rekao: zašto ne bi baš tako završili ovu ploču, koja je i po svom obliku eksperimentalna.

CV: Što mislite o aktualnoj talijanskoj rock sceni?

RT: Od kada smo mi počeli, prije 5 ili 6 godina, scena je s glazbenog motrišta narasla, što se tiče kvalitete i publike. Žao nam je što je talijanska rock scena, izgleda, već u svojoj završnoj fazi, kao što se već desilo new wave-u i rap sceni. Postoji trenutak booma interesa diskografskih kuća, koji zapošljavaju mnoge grupe koje nakon nekoliko godina otpuste. Sada se baš tako nešto događa.

CG: Slažem se. Moram kazati da nam se ne sviđa baš sve što se pojavi u talijanskoj glazbi. Trenutno se priča o tome što se događa, o toj najavljenoj propasti rock scene, koja će se vjerojatno i zbiti. To je stvar koju ne mogu lako protumačiti ciljanim mislima jer vjerujem da je to u logici stvari. Možemo razgovarati o Seattlu kao razvikanom primjeru. Tijekom booma u Seattleu, pričalo se o toj novoj sceni, koja je na neki način predstavljala iznenađenje. Na komercijalnoj, svjetskoj razini pojavile su se stvari koje su obično bile trpane u underground, znači za uzak krug ljudi - iako je američki underground ogroman. Mislim da je sve to pravilno određeno, jer i u Seattlu se zbila ta početna eksplozija, a kasnije, nakon nekoliko godina zanosa, diskografske su se kuće počele vraćati svaka svom putu. Mnoge grupe koje su u to vrijeme zaposlene, trajale su jednu do dvije godine. Moglo bi se navesti one čija su se imena pojavljivala u novinama i izgledalo je bog zna kako, a sada više ne postoje. Iz Seattle su ostale velike stvari: Pearl Jam koji nam se ne sviđaju, Soundgarden koji nam se jako sviđaju…

RT: Koji su se raspali.

CG: Dobro, ali je ipak njihov projekt bio dostojanstven, dugotrajan i raznovrstan. Naravno da nam je žao zbog takve situacije. U Italiji se sve to teže podnosi, jer je ovdje slučaj minimalan. Moraš stvarno dati sve od sebe i  uspjeti to zadržati. Ako se vratiš samo malo unazad, vraćaš se ponovno u diletantizam. Malo sam zbunjen kada govorim o ovome. Ako moram o tome suditi, s jedne mi je strane žao, dok mi je s druge strane jasno da su stvari oduvijek takve i ne samo u području glazbe.   

CV: Jeste li ikada svirali izvan Italije?

RT: Nekoliko puta. Bili smo tri puta u Švicarskoj, dvaput u Francuskoj i jednom u Njemačkoj. Htjeli bi doći svirati i u Hrvatsku.

CV: Poznajete li koju hrvatsku grupu?

CG: Poznavao sam jednu grupu koja svira noise rock. "Transmisiju"

CV: Imate li ambicije za izdavanjem vaših albuma u inozemstvu?

RT: Voljeli bi. Za sada su nam albumi izdani samo u Švicarskoj.

CV: Kao i uvijek, na kraju svakog intervjua, planovi za budućnost.

RT: Za dva tjedna završavamo ovu turneju u Torinu. Nakon toga ćemo se malo odmoriti. U planu je izdavanje albuma u živo, sa snimkama s ove turneje. To znači da će biti još posla oko naslovnice, intervjui, izjave za štampu itd. Nakon toga, nadamo se opet odmoriti, a zatim početi raditi na novom albumu. Moguće je da ćemo ove zime odsvirati oko desetak koncerata. Još uvijek razmišljamo o tome.

CV: Hvala Marlene Kuntz i sretno za večerašnji koncert.

Marlene Kuntz: Hvala i bok. 

Link:

• www.sonica.it

Od istog autora: