IVAN MATEJČIĆ
konzervator
Konzervatorski odjel Rijeka

EUFRAZIJANA...

Kompleks porečke Eufrazijane krajem pretprošle godine je stručna komisija UNESCO-a odlučila upisati na listu svjetske baštine pod svojom zaštitom. Uvrštenje na UNESCO-vu listu, međutim, od velikog je značaja za spomenik, odnosno za njegovu buduću sudbinu. Stručnjaci, povjesničari umjetnosti, konzervatori, kojima je povjerena stručna i administrativna briga o spomeniku, uvrštenje na UNESCO-vu listu vide znakom da se o spomeniku treba brinuti još stručnije i s većom pažnjom. UNESCO-va odluka shvaćena je kao priznanje, još više kao obaveza.

Dugotrajan je bio postupak argumentiranja razloga zbog kojih Eufrazijana zauzima izuzetno, čak jedinstveno mjesto među svjetskim spomenicima iste vrste iz istoga razdoblja. Nije bilo teško opisati porečku katedralu, ali je bilo potrebno uvjerljivo i bez nategnutih argumenata obrazložiti po čemu je ona jedinstvena. Osnovno pitanje na kojemu su inzistirali UNESCO-vi stručnjaci bilo je pitanje autentičnosti (izvornosti). Značaj nekog spomenika nije
Atrij (R. Kosinožić)
samo u njegovoj estetskoj vrijednosti, koja se doživljava kroz izgled, nego i u dokumentarnoj, povijesnoj vrijednosti cjeline i svakog pojedinog detalja. Suvremena valorizacija spomenika vodi računa o tome da sve strukture, uključujući i one nevidljive (kao što su unutrašnja građa zidova, temelji, slojevi žbuke, arheološki ostaci, tragovi faza gradnje...) imaju dokumentarnu i znanstvenu vrijednost. Tome možemo pridodati i način korištenja spomenika, koji može biti više ili manje sukladan izvornoj namjeni. Sve te elemente u velikoj mjeri UNESCO-va stručna komisija mogla je prepoznati u Eufrazijani. Profesor Ernest Bacher, generalni konzervator za Austriju, bio na čelu komisije koja je obišla Eufrazijanu. S više je pažnje razgledao žbuku na zidu, koja je sadržavala tragove zidarske žlice nepoznatog majstora iz 6. stoljeća, nego što se zadržao pred poznatim mozaikom u glavnoj apsidi katedrale. Stručnjaku i znanstveniku spomenik je knjiga iz koje čita podatke iz prošlosti, a tek potom kulturna atrakcija.

Ostaci paralelne crkve (basilica gemina)

U temeljnom elaboratu, koji je bio dostavljen UNESCO-u, pod rubrikom "svjetska izuzetnost spomenika"" piše: "Eufrazijana je najbolje sačuvana ranokršćanska katedrala na svijetu"". To nije bila ishitrena ocjena, niti je tada prvi puta izrečena. Postoje starije, veće, neki kažu i ljepše ranokršćanske crkve i katedrale, ali niti jedna nije u tolikoj mjeri sačuvala sve osnovne elemente, koji čine ranokršćanski katedralni sklop. Jer, ranokršćanska katedrala nije samo velika biskupova crkva, što danas jesu katedrale. Ranokršćanska katedrala je sklop, skupina građevina točno definirane liturgijske namjene. A u Poreču su sve te građevine sačuvane i dan danas se koriste u crkvenim obredima, za koje su sagrađene. To su, uz glavnu crkvu (Eufrazijeva bazilika) i paralelna crkva (Eufrazijana je bila basilica

gemina), atrij s narteksom, krstionica, kapela-martirij, te zgrada biskupije, koja je po svojoj sačuvanosti apsolutni svjetski unikat. U likovnom i estetskom smislu najupečatljiviji je prostor velike katedralne crkve. To je prava riznica likovnih ostvarenja iz "prvog zlatnog razdoblja bizantske umjetnosti". Richard Krautheimer u poznatom priručniku "Early Christian and Bysantine Architecture" pedantno nabraja sve dekorativne sastavke raskošnog interijera: "Crkva je sačuvala u središnjem brodu stupove od prokoneškog mramora, štuko dekoraciju u lukovima sjeverne kolonade, stupove oltarnog ciborija, pluteje kora od prokoneškog mramora, mozaike između prozora i u kaloti apside, te još k tome inkrustacije od mramora i sedefa ispod prozora. Kapiteli, kompozitni, piramidalni ili dvozonski s protomama, vjerojatno su uvezeni iz Carigrada."

 

Natpis na ulomku sarkofaga sv. Mavra
(druga polovina 4. st.) (A. Klarić)

U Eufrazijani možemo fizički posvjedočiti 16 neprekinutih stoljeća kršćanstva. Arheološki ostaci i dva epigrafička dokumenta navela su većinu znanstvenika da na mjestu gdje je danas katedrala vide domus eclesiae gdje je podnio mučeništvo porečki biskup Mavar, oko kojega se okupljala, tada još tajna, kršćanska zajednica. Neposredno nakon legaliziranja kršćanstva, na tom je mjestu podignuta prva crkva (druga polovica 4. stoljeća), koja je nakon stotinjak godina postojanja zamijenjena većom i prostranijom katedralom, koja se sastojala od dvije paralelne crkve. Te crkve, iz 5. stoljeća, nazivamo Predeufrazijanom. Slijedom Justinijanove rekonkviste u Poreč sredinom 6. stoljeća za biskupa dolazi Eufrazije. Taj će biskup temeljito preurediti veliku crkvu i atrij, te sagraditi memorijalnu kapelu. Djelo biskupa Eufrazija u velikoj je mjeri sačuvano do danas, pa se po njemu cijeli sklop naziva Eufrazijana. Eufrazije je dao sagraditi i biskupsku palaču, biskupiju. Za to govori arhitektonska koncepcija te izuzetne zgrade, koja u potpunosti odgovara ideji svečanih i službenih prostora Justinijanove epohe. Svečana dvorana biskupije, audientia episcopalis, bila je mjesto s kojega je Eufrazije upravljao biskupijom, ali i gradom. Justinijanova pragmatička sankcija postavlja biskupe na čelo municipija, oni preuzimaju funkcije magistrata, postaju u pravom smislu guverneri. Takvoj ulozi primjereno je i dolično sjedište. Biskupija Eufrazijane arhitektonska je i prostorna projekcija političke zbilje i uspjeha Konstantinopolisa i kratkotrajno ujedinjene imperije.

 

 
Eufrazijana... II. dio