IVAN MATEJČIĆ
konzervator
Konzervatorski odjel Rijeka

EUFRAZIJANA... II. dio

U 1600 godina postojanja, sklop je doživio različite transformacije. Gotovo je svako stoljeće ostavilo svoj trag, svako stilsko razdoblje evropske umjetnosti pridodalo je barem jednu umjetninu, ponekad vrlo hrabro interpoliranu u postojeći prostor: mozaikom ukrašeni ciborij iz 1267. godine. Duhovito je rečeno da istraživačima, arheolozima, povijesničarima umjetnosti i konzervatorima Eufrazijana nije stara 1600 godina, već 16 puta po sto godina. Srećom, nakon Eufrazija, spomenik nije doživio radikalne transformacije. Popravljan je i održavan, pregrađivan i dopunjavan na način da su osnovne strukture bile poštovane. To je rezultat povijesnih okolnosti, odnosno činjenice da je ranokršćanska katedrala stoljećima zadovoljavala potrebe grada Poreča, koji se nakon antike smanjuje ili stagnira. U svjetsku znanstvenu literaturu, preglede povijesti arhitekture i umjetnosti Eufrazijana je uvrštena već početkom 19. stoljeća. Tada započinje sustavna briga za sklop, kojega počinju cijeniti zbog njegove spomeničke vrijednosti. Do kraja Prvog svjetskog rata, za spomenik se stručno brine tadašnja austrijska služba zaštite, putem čuvenog Zentralkommisiona. Prečesto se zaboravlja da je Franjo Josip osobno financirao prvi pravi, veliki restauratorski zahvat u Eufrazijani, obnovu atrija 1867. godine. U austrijskom arhivu i dana današnjeg imamo najopsežniju zbirku dokumenata koji govore o restauratorskim zahvatima na Eufrazijani. Aktivnost Zentralkommisiona nastavila je talijanska uprava, za vrijeme koje je arhitekt Bruno Molajoli obavio značajne radove u samoj crkvi i na otkrivanju i konzerviranju ostataka građevina iz 4. i 5. stoljeća. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, već 1947. godine radovi su nastavljeni i skoro bez prekida traju do danas.

Kako je 150 godina konzervatorske brige i intervencija utjecalo na izvornost spomenika: građevinskih struktura, ukrasa, inventara? Bez saniranja i restauriranja spomenik propada. Ali se isto tako različitim intervencijama na spomeniku može izmijeniti njegova izvorna struktura. Pojedinim zahvatima moraju se ukloniti neki dijelovi spomenika, koji su nastali kasnije i sakrivaju ili narušavaju neku stariju strukturu. Ugroženi dijelovi moraju se sanirati, učvrstiti, a to pretpostavlja unošenje novih materijala ili konstrukcija. Uravnotežiti ove zahtjeve osnovni je problem metodologije restauriranja. Rezultat uvijek ovisi o znanju, opreznosti-odlučnosti i talentu konzervatora. Ukupno se na Eufrazijani može nabrojati malo zahvata o kojima treba negativno suditi i koji su bili suvišni ili ishitreni. Pitanja UNECSO-vih stručnjaka, koji su zavirili u svaki kut spomenika, često su se odnosila upravo na ovakve detalje.

Najpoznatiji "detalj" Eufrazijane njezin je zidni mozaik, sačuvan u glavnoj i samo djelomično u bočnim apsidama. Na trijumfalnom su luku prikazani Krist i apostoli, polukrug apside obrubljen je nizom medaljona s portretima kršćanskih svetica i mučenica, dok sredinu kalote zauzima prikaz Krista koji sjedi u Bogorodičinom krilu. U pratnji maloga Isusa poredani su, u Rajskom vrtu u kojemu rastu simbolični cvjetovi, arhanđeli, sveci (među njima sveti Mavar, gradski mučenik i zaštitnik), ali i biskup Eufrazije s modelom "svoje" bazilike u rukama, arhiđakon Klaudije i njegov sin Eufrazije - sve ljudi koji su imali udjela u gradnji i ukrašavanju stolnice. Mozaik su izradili jedni od najboljih majstora toga vremena, od milijuna raznobojnih kockica, pozlaćenih, staklenih, kamenih... I ova jedinstvena zidna "slika", koja stoljećima impresionira vjernike i znatiželjnike, zabljesne pod zrakama svjetlosti u mračnom prostoru bazilike, zatekne eksplicitnom snagom bogobojažljive, morat će otkriti pravu istinu o sebi. Pod profesionalnim sitnozorom propituje se izvornost žbuke, kockica, likova, ukrasa. Je li sav sjaj mozaika, naoko izvrsno sačuvanog samo u apsidi (a na ostalim površinama zidova izgubljenog u nepovrat) stvarno iz vremena gradnje bazilike? Nisu li restauratori u prošlom stoljeću "uljepšali", odnosno prerestaurirali mozaik, kao što se, nažalost, dogodilo u gotovo svim rimskim crkvama? Dumbarton Oaks Institute iz Washingtona odobrio je istraživački projekt kojim se najozbiljnije namjerava za svaku od nekoliko stotina tisuća kockica mozaika utvrditi tehniku, vrijeme nastanka, izvorni položaj. Velika kompjutorizirana "topografska karta" mozaika bit će nacrtana za nekoliko godina. Prvi rezultati istraživanja iz 1997. godine već se mogu naći na Internetu. Nema prostora za skeptične: više od 70 posto površine porečkih mozaika autentično je! Restaurirane su i zamijenjene uglavnom kockice zlatnih pozadina likova.

Prije nekoliko godina prihvaćen je opsežan, zahtjevan i ambiciotan konzervatorski program obnove zgrade biskupije, dijela Eufrazijane koji je bio najmanje poznat i potpuno nepristupačan javnosti. To je zgrada u kojoj su 1400 godina, bez prekida, živjeli i djelovali porečki biskupi. Nije lako bilo donijeti odluku o izgradnji novog Biskupskog doma, iseliti dnevne sadržaje iz povijesne zgrade i pristupiti njezinom restauriranju. Radi se, sigurno, o radikalnoj intervenciji u povijesnu strukturu. Primjenjujući sve metodološke postulate zaštite spomenika i poštujući princip maksimalnog čuvanja izvornosti, uobličen je program koji je prošao najširu stručnu raspravu i pozitivno je ocijenjen. Taj se program upravo provodi, privest će se kraju za do dvijetisućite godine. UNESCO-va komisija imala je, za svog posjeta, priliku razmotriti koncepciju konzervatorskog pristupa spomeniku. Uvrštavanje u UNESCO-vu listu, znači, donekle, i pozitivnu ocjenu metodologije, koju nadležna služba zaštite spomenika pokušava provesti na najznačajnijem našem, a odnedavna i svjetski vrednovanom spomeniku. Suština senzibilnog konzervatorstva je u tome da ono dragocjeno, što smo naslijedili stjecajem povijesnih okolnosti, svjesno založimo budućnosti.

Katedralni sklop Eufrazijane zauzima desetak posto površine urbanog tkiva povijesne jezgre Poreča. Mali kasnoantički grad smogao je snage i podigao veliku katedralu u čast Svevišnjega i na uspomenu gradskog mučenika. Prostor katedrale bio je u vrijeme nastanka više od pet puta veći od "velikog" poganskog hrama na glavnom gradskom trgu. I po tome je Poreč biskupski grad par excellence. Tu značajku Poreča uočio je svaki istraživač njegove prošlosti, a suvremeni posjetilac spoznat će je kada zakorači u, visokim zidinama od vanjskog svijeta gotovo potpuno zaklonjen prostor u službi vjere, koji je kao škrinja s dragocjenostima učahuren na rubu zgusnutog gradskog okruženja.