Boris VUČIĆ ŠNEPERGER, Zagreb

CRKVA SV. MARIJINA NAVJEŠTENJA U SVETVINČENTU

Sažetak

Autor u članku istražuje graditeljsko podrijetlo župne crkve u Svetvinčentu. Osim potvrde graditeljskog utjecaja Venecije, istražena je proporcionalna mreža crkve, utvrđena povezanost s nastankom renesansnog sloja naselja, čime je naznačen tok urbanog razvoja samog mjesta. Stilskom analizom crkve i pojedinih elemenata pretpostavljena je veza i s graditeljima portala nekih renesansnih crkava u Istri (Pazin, Mutvoran), te je utvrđeno vrijeme početka i završetka gradnje crkve, što je ujedno i vrijeme renesansne gradnje u Svetvinčentu.

Uvod

Renesansa je na području političkog utjecaja Mletačke Republike vezana isključivo za umjetnički utjecaj matičnog grada, Venecije. To je vrijeme gubitka prevlasti trgovine za Serenissimu i preobrazba ekonomije u poljodjelstvo. Temelje bogatstva pojedinih (venecijanskih) plemićkih obitelji čine njihovi feudalni posjedi širom Terraferme. I na istočnoj obali Jadrana nastaju kašteli, vile, ljetnikovci i slične građevine (primjerice kašteli na području od Trogira do Splita), đak se, iako rjeđe, poduzimaju i neki veći graditeljski zahvati (npr. gradnja sela Segeta Donjeg kod Trogira, urbanizacija Velikoga i Malog Stona, djelomično Pag itd.).

Na našoj se obali renesansna umjetnost javlja s više od pola stoljeća zakašnjenja s obzirom na prvu pojavu tog sti1a u Toskani. To je ponajprije rezultat jakog utjecaja tvrdoglave venecijanske težnje kićenosti i raskoši, kojoj savršeno pogoduje stil kasne gotike, kao i upornog održavanja "sjevernjačke" gotičke tradicije skromnih oblika u području austrijskog utjecaja.

U Istri nema briljantnih primjera arhitekture "novog" stila, poput , onih u Dalmaciji. Malobrojne su kompletno i potpuno (dosljedno) dovršene građevine: nekoliko gradskih kuća, samo nekoliko crkava, relativno mala količina renesansnih arhitektonskih detalja, vrlo često mješovitoga gotičko-renesansnog stila. Rasprostranjenost takvih elemenata ovisila je o ekonomskim prilikama pojedinih krajeva. U gradovima uz obalu nešto su prisutniji renesansni ornamenti (primjerice u Kopru, Poreču, Rovinju i Vodnjanu, u izravnoj korelaciji s Pulom), dok je u unutrašnjosti uz blijedi otisak gradske profane arhitekture crkva bila gotovo jedini investitor gradnji početkom 16. st. (Pazin, Mutvoran, Roč, Oprtalj, Buje).

Svetvinčent je malo mjesto u središnjoj Istri, na pola puta između Pazina i Pule, tamo gdje sjeverniji, brdovitiji teren prelazi u ravnicu južne Istre.

Mjesto je nazvano po crkvi posvećenoj sv.Vincenciju, tj. svetom Vinku, koja je sagrađena na raskrižju putova Barban (Stari Gočan) Vodnjan i Dvigrad - Mutvoran. Romanička je crkva sv.Vinčenta do 16. st. služila kao župna crkva porečke biskupije. Početkom 14. st. sagrađen je kaštel, ondašnjih gospodara Svetvinčenta, obite1ji Castropola. Izmedu crkve i kaštela razvilo se naselje seoskog tipa.

Stoljećima je mjesto bilo na granici mletačkoga i austrijskog posjeda, što se odrazilo i na pregradnju velikog kaštela krajem 15. st. Venecijanski plemići Morosiniji su kao vlasnici Svetvinčenta pokrenuli renesansnu preobrazbu mjesta seoskog karaktera u mali, urbani kristal organiziran prema zahtjevima praktičnosti i u "novom" stilu. Gospodari Svetvinčenta nisu zanemarili urbanu estetiku, koju su elegantno spojili s jednostavnošću i praktičnošću.

Na istarskom poluotoku ne nalazimo mnogo primjera renesansnoga graditeljstva, što samo potvrđuje teške prilike u kojima se Istra tada nalazila. U apokaliptičnom ozračju, između "ratova, gladi i bolesti", na istarskom tlu, predvorju Venecije, nastalo je samo nekoliko renesansnih građevina. Među malobrojnim graditeljskim primjerima 15. i 16. st. u Istri se pojavljuje Svetvinčentski ansambl renesansnog karaktera kao jedinstveni primjer i mala senzacija. Kva1itetom se ne može usporediti s venecijanskim primjerima, ali za istarske, provincijske prilike to je fantastičan pokušaj organizacije života na latifundiji, feudalnom posjedu.