Boris VUČIĆ ŠNEPERGER, Zagreb

CRKVA SV. MARIJINA NAVJEŠTENJA U SVETVINČENTU (II)

Položaj i opis crkve

Primjereno novome urbanističkom planiranju, započela je i organizirana gradnja. Osnovni sadržaji trga kao jedinstvenog sklopa dobivaju svoju materijalnu prezentaciju u gradskoj loži, javnim i stambenim zgradama te tada već postojećem, kaštelu i, svakako, u župnoj crkvi sv. Marijina navještenja kao najljepšega i najreprezentativnijeg renesansnog spomenika u Svetvinčentu.

Najraniji poznati prikaz crkve jest onaj na Petronijevu prikazu Svetvinčenta iz 1689. godine. Crkva je prikazana s jugozapada, pa se vide glavno i južno pročelje. Crkva je na crtežu bazilikalnog tipa: glavno pročelje zauzima cijelu širinu lađe i bočne dogradnje, koja nije posebno istaknuta. U pozadini se ističe zvonik. Na južnom se pročelju u donjoj zoni vide tri prozora i vrata (između drugoga i trećeg prozora), a u gornjoj zoni prozori se ponavljaju u istom rasporedu kao donji. Raspored otvora na glavnom pročelju odgovara stvarnom položaju portala i dvaju prozora sa strane te rozeti iznad ulaznog portala.

Crkva je sagrađena na istočnoj, najužoj strani trga. Crkva, zajedno sa stambenom jednokatnicom (kč. br. 4) izgrađenom u istom razdoblju, potpuno zatvara tu stranu trga.

Elegantno kameno pročelje crkve, složeno od fino obrađenih klesanaca vrlo tankih spojnica, okrenuto je prema trgu, a sam je korpus s ostale tri strane okružen jednokatnim zgradama, od kojih su neke danas napuštene.

Crkva je jednobrodna građevina duguljastoga pravokutnog tlocrta, na čijem je istočnom kraju dodano izduženo svetište polukružnog završetka. Pokrivena je dvostrešnim krovom od kupa kanalica. Na sjevernoj strani, na mjestu spoja apside i lađe, dograđen je zvonik koji se izdiže iznad crkvenog krova. Južno od apside je sakristija, koja je povezana s prostorijama dozidanim uz južni zid crkve. Te prostorije danas služe kao spremišta.

Na sjevernom je pročelju pomoćni ulaz koji vodi izravno u crkvenu lađu. Drugi, sporedni ulaz vodi u crkvu kroz prizemlje zvonika i pomoćnu prostoriju u svetište.

Sporedna su pročelja gotovo nezanimljiva. Vjerojatno su i izvorno bila ožbukana kao i danas. Po tri izdužena prozora polukružnog nadvoja i visokog parapeta postavljeni su na oba bočna zida jednobrodnog prostora. Na zapadnome, ulaznom zidu još su dva jednaka prozora. S unutrašnje strane ulaznog zida dograđeno je pjevalište s orguljama.

U crkvenoj su lađi četiri oltara većih dimenzija, od kojih su dva bliža trijumfa1nom luku renesansna, a dva pokrajnja, bliža g1avnom portalu, barokna. Najzanimljiviji je kameni oltar s uklesanom godinom 1555, a nalazi se lijevo od trijumfalnog luka.

Ravni strop lađe, koji je izvorno bio drven i kasetiran, danas ima štukature elipsoidnog oblika i fresku novijeg datuma kao jednu od brojnih varijacija na temu Tijepolovih fresaka. Svod svetišta je u prednjem dijelu izvorno bilo obloženo istovjetnim drvenim kasetama. Danas više nema drvene obloge, već je svod ožbukan i obojen. U svetište su postavljena izrezbarena drvena korska sjedala, a u dnu apside je podignut veliki barokni kameni oltar iz druge polovice 17. st. Drveni su stropovi podrijetlom vjerojatno srodni originalnim drvenim vratima ulaznog portala.

Originalne vratnice glavnog portala bile su drvene i danas se čuvaju u crkvenom spremištu, predstavljaju lokalni rad majstora drvorezbara. Zvonik crkve naknadno je dograđen. Na prvom katu zvonika vidi se kosi rub završetka zabatnog zida glavnog crkvenog broda, kao i njegov vertikalni rub. Zvonik crkve sagrađen je prije 1681. g., kada je nastao Petronijev crtež.

Može se pretpostaviti da je bio planiran na drugome mjestu, čak odvojeno od crkve. Venecijanske crkve uglavnom imaju zvonike odvojene od korpusa crkve (slično je i u Istri, npr. Vodnjan, Bale, Pu1a), a ima i nekih crkava bez zvonika.

Tlocrt župne crkve

Trodijelno pročelje crkve sv. Marijina navještenja ne odgovara unutarnjem, jednobrodnom prostoru. Pročelje kao da je nalijepljeno na korpus crkve. Ono je vrhunac provincijalne umjetnosti, a kao kontrast njemu, tlocrt je izrazito jednostavan. Pročelje je građeno kao dio scenografije trga i s njim korenspondira, a unutrašnjost crkve je svijet za sebe.

Lokalne radionice nisu podložne brzom prihvaćanju novih estetskih vrijednosti, pa su tradicionalni oblici po pravilu jednostavni. Ipak, tlocrt tako izduženog svetišta neobičan je za istarsku renesansu." Ishodište te ideje treba potražiti u venecijanskom podneblju.

Među tlocrtima venecijanskih crkava prepoznatljivo je nekoliko tipova. Snažan utjecaj bizantske arhitekture (i crkve sv. Marka) očituje se u tlocrtu centraliziranome prema planu "grčkog križa". Nasuprot takvom tipu, postoji tlocrt kakav imaju crkve građene za potrebe pojedinih crkvenih redova. Ti su tlocrti oblikom prilagođeni funkciji, zbornom pjevanju ili zasjedanju crkvenog kolegija, te je tako nastalo izduženo svetište za smještaj redovničkog kora. Osim toga, nije neuobičajen ni jednobrodni prostor lađe, koji često ima i pokrajnje kape1e.

Od završetka izgradnje gigantskog kaštela u Svetvinčentu 1485. g. dosljedno je provođena ideja o uređenju odgovarajućeg trga trgovišta s okolnim kućama, unificiranog izgleda i podređenoga potrebama službenika na feudu.

Iz odrednica planiranog urbanizma razvijen je odgovarajući odnos dimenzija trga (koje proizilaze iz odnosa dimenzija kaštela), izveden u omjeru 3:5. Novoprojektirani (renesansni!) tlocrt crkve također se morao uklopiti u planiranu parcelaciju mjesta i proporcionalnu shemu trga na kojemu stoji.

Proporcionalni omjer 3:5 odgovara i odnosu pojedinih dimenzija u župnoj crkvi, npr. tlocrta i presjeka broda, djelomično i pročelja, kapitela, a u taj se odnos uklapa i pretpostavljena shema konačnog tlocrta renesansne crkve.

Odnosi pojedinih elemenata crkvenih prostora promatrani su u zadanim sljedovima počevši iz položaja uzdužne osi crkve koja se podudara s pravcem i položajem osi postavljene na južnoj trećini širine pretpostavljenog pravokutnika trga (koji polazi od cisterne na trgu do simetrale glavnog ulaza u crkvu). Ta os čini uzdužnu simetralu pravokutnika ucrtanoga u tlocrt crkve. Prateći odnose jednobrodnoga glavnog dijela i izduženog svetišta, a u skladu odnosa na pročelju, moguće je uspostaviti proporcionalnu geometrijsku mrežu pravokutnika čije su stranice u omjeru 3:5.

Primijeni li se takav odnosni pravokutnik na ukupnu dužinu crkve, dobiva se omjer dužine lađe i apside, koji je jednak 3:2. Dužina svetišta jednaka je dvama dijelovima (stranica kvadrata), a njezina širina jednaka je jednom dijelu. Širina broda jednaka je dužini apside, tj. iznosi 2, a dužina, kao što je već spomenuto, 3 dijela.

Dodani se prostor južno od apside sastoji od tri prostorije, današnje sakristije i spremišta. Zapadni dio spremišta zasebna je prostorija, nadsvođena plitkim svodom i obložena drvenim daskama. Vrata te prostorije su željezna. Na katu iznad nje, na zidu prema lađi, ugraviran je grafit s godinom 1660. Na Petronijevu se crtežu vidi ta južna dogradnja. Sudeći prema renesansnim prozorima na dograđenom dijelu, zazidanim vratima iz "riznice" u lađu i vezom iz svetišta može se zaključiti da je ta dogradnja bila i izvorno planirana.

Proporcionalna mreža crkve to i dokazuje. Južna stranica ukupne širine pravokutnika (3 dijela) na toj se strani crkve podudara s južnim zidom sakristije. Na predviđenom pravcu sa sjeverne strane nije ništa izgrađeno iako su na toj strani apside izvorno napravljena vrata, kao i na južnoj. Danas su, kao proširenje prostora u tom dijelu, naknadno dograđeni zvonik i prostorija s "umivaonikom".

To upućuje na pretpostavku da crkva nije bila potpuno završena. Međusobni odnos veličina kvadrata koji oblikuju pravokutnik svijetle dimenzije tlocrta (a1), pravokutnik ukupne dužine crkve (a2) i pravokutnik unutar svetišta (a3) moguće je predočiti međusobnim omjerima na bazi č: al = a2 ˇ 3 = 3 a3

Svijetla dimenzija broda također je rađena u omjeru 3:5, što je i potvrđeno mjerenjem crkve:

širina : dužina =10,24m (1022) : 17.04m (1706) = 3:5.

U taj omjer ulazi i svijetla dimenzija presjeka. Odnos širine broda i njegove visine jest 3:5/2.

Svijetli tlocrt svetišta napravljen je u omjeru 3:6, odnosno 1:2, a ravni dio svetišta, bez polukružnog završetka, apside, jest 3:4 1/2. Presjek s polukružnim svodom ima omjer 3:6/2, odnosno 1:1.