Boris VUČIĆ ŠNEPERGER, Zagreb

CRKVA SV. MARIJINA NAVJEŠTENJA U SVETVINČENTU (IV)


Vrijeme nastanka crkve sv. Marijina navještenja

Nijedan poznati izvor ne navodi točno vrijeme gradnje crkve, početka ili završetka, kao ni vrijeme njezina posvećenja Gospinu navještenju. Datacija gradnje crkve smješta se na kraj 15. st. ili u prvu polovicu 16. st.

Sigurno je da "Svetvinčent u 16. stoljeću ima stolnu crkvu, građenu na početku istog stoljeća..." Na pročelju su, na oba rubna pilastra, osim grba obitelji Morosini uklesana dva slova: P i M.

Početkom 16. st. (1508) počeo je rat između Venecije i Austrije. Rat je završavao nekoliko puta, odnosno od 1516. do 1525. g., potpisivano je više primirja. Budući da se Svetvinčent nalazio na samoj granici dviju zaraćenih država, malo je vjerojatno da je gradnja započeta prije završetka tog rata.

U to je vrijeme gospodar Svetvinčenta bio Pietro Morosini." Slova uz grbove na pročelnim pilastrima crkve odgovaraju njegovim inicijalima. On je naručio gradnju crkve, a vjerojatno i gradnju ostalih zgrada na trgu.

Pietro Morosini pojavljuje se kao gospodar Svetvinčenta do l529. godine, kada gospodaricom Svetvinčenta postaje njegova udovica Morosina Morosini. Prema tome, gradnja nove župne crkve sigurno je započela prije 1529. g

Morosinijevi su s porečkim biskupom Girolamom (Jerolimom) Campeggiom vodili sporove oko feudalnoga i vlasničkog prava na Svetvinčent, i to od 1517. do 1524. g. U papinskoj nagodbi iz 1524. g. ne spominje se nova crkva. Vjerojatno su tek nakon formalne potvrde njihova vlasništva nad Svetvinčentom godine 1524. Morosinijevi počeli gaditi objekte na trgu, uključivši i crkvu.

Crkva sv. Marijina navještenja je vjerojatno bila izgrađena neposredno prije 1555. g., a konačno je završena malo kasnije. Godine 1534-1555. u Svetvinčentu je kanonikom postao Ivan Antun Panthera. Tek se od 1563. u dokumentima pojavljuje ime stalnog župnika u Svetvinčentu. Bio je to (Piovano) Biaggio Danese. Logično je zaključiti da je novi (stalni) župnik imao i novu župnu crkvu. Župne se knjige u Svetvinčentu vode od 1568. godine.

 

Renesansni inventar crkve

Od renesansnog inventara u župnoj se crkvi nalaze oltari' (u dnu lađe), kamena propovjedaonica i drveni namještaj - vratnice ulaznih vrata i korske klupe.

Renesansni kameni oltar Sv. Križa nalazi se uz sjeverni zid lađe, 1ijevo od svetiša. To je i najljepši primjer renesansne plastike u Svetvinčentu. Izrađen je prema standardnoj shemi:"R iznad menze je iluzionistički prikaz zbivanja u sakralnom interijeru. Scena je uokvirena monumentalnim trokutastim timpanonom na dvama stupovima. Renesansni predložak centralne perspektive dosljedno je proveden. Kompozicija unutarnjeg "prostora" križnog tlocrta naglašena je kupolom koju nose pandantivi. U dnu, u sredini, postavljeno je svetohranište uokvireno edikulom s trokutastim timpanonom. U parapetu edikule, ispod oslikanih vratašca (slika Sv. Križa) svetohraništa uklesana je godina: MDLVI. Središte slike ishodište je perspektive. Pod "prostora" podijeljen je na mrežu kvadratnih polja: trake bijelog kamena koje snažno naglašavaju perspektivičnost stvaraju kvadrate ispunjene raznobojnim kamenom. Ravne plohe pilastara urešene su izmjeničnim nizanjem vitica, vaza, listastih biljaka. Na napustu oltara iznad girlandi proteže se niz ptica. U sferičnim trokutima, između polukružnog otvora scenskog prikaza i arhitekture oltara, nalaze se likovi krilatih anđela s peharom u ispruženoj ruci. Dva ljudska lika u crvenim tunikama postavljeni su uz bočne stranice iluzionističkog prostora, a iznad edikule, u polukružnoj luneti, stoji Božji lik raskriljenih ruku, okružen mnoštvom manjih likova anđela.

Nasuprot kvalitetno izvedenoj arhitekturi oltara zamjetna je primitivnija izrada likova i ukrasa. Moguće je da je oltar izrađivala lokalna radionica pod utjecajem tradicionalnih predložaka renesansne scenografije i prikaza likova, kao i srodnih arhitektonskih uzora. Maniristički djeluje detalj istaknute volute koji izvire iz plošnosti polukružnog luka prikaza, lažno pridržavajući napust.

Drveni oltar sv. Antuna, desno od trijumfalnog luka, nastao je malo kasnije, ali je slične arhitektonike kao već opisani kameni oltar Sv. Križa. Ostala tri oltara izrađena su prema ustaljenim načelima barokne umjetnosti."

Propovjedaonica u župnoj crkvi sv. Marijina navještenja nalazi se uz sjeverni pilastar "trijumfa1nog 1uka". Kvadratnog je tlocrta. Ograda propovjedaonice sastavljena je od tri kamene ploče od kojih dvije imaju prednje plohe reljefno dekorirane grbovima. Na pročelnoj strani smješteni su posebno klesani grbovi Morosinija i Grimanija. Na bočnom, sjevernom parapetu također su dva grba. Jedan grb prikazuje kulu okruženu cvjetnim laticama, a na drugome je kartuša vertikalno podijeljena na dvije polovice, od kojih je lijeva uzdignutija od desne." Budući da su na pročelju grbovi obitelji gospodara, moguće je zaključiti da je ta propovjedaonica bila načinjena kao poklon ili zahvala Crkvi. Možda je darovana Crkvi prilikom velikog vjenčanja članova tih dviju obitelji 1560. g.

Propovjedaonica je pomalo nespretno postavljena u već definiran prostor, između kamenog oltara Sv. Križa i pilastra trijumfalnog luka. Osim toga, očito je da su grbovi na sjevernom parapetu propovjedaonice postavljeni tako da se ne mogu izravno vidjeti. Stoga se čini da na tome mjestu ili uopće nije bila planirana propovjedaonica ili je bila planirana, ali ne takvog oblika (ambon).

 

Zaključak

Venecija je oduvijek bila izvorište arhitektonskih ideja za realizaciju kojih se vrlo često koristio i istarski kamen." Ne treba zaboraviti da su se majstori lokalnih kamenarskih i klesarskih radionica nerijetko školovali u ondašnjem središtu umjetnosti - Veneciji. Istarski su graditelji bili izravno povezani s venecijanskim arhitektima i realno je očekivati jake i neposredne venecijanske utjecaje u Istri.

Razvojna linija venecijanske trolisne renesanse započete u Codussijevu i Lombardovu okružju - preko G. Buore i B. Bona - snažno je utjecala i na projektanta svetvinčentskog pročelja."

Na žalost, čini se da transformacija Svetvinčenta nije nikada dovršena.'" Usred graditeljske metamorfoze promijenili su se vlasnici grada. Za razliku od obitelji Morosini, obitelji Grimani - novim gospodarima, ipak je bila važnija obrambena i strateška važnost utvrde uz samu granicu s austrijskom pazinskom grofovijom, i to uoči drugoga velikog međusobnog sukoba početkom 17. st., negoli stvarna ekonomska vrijednost mogućnosti posjeda.

Daljnja istraživanja vjerojatno će maksimalno suziti klesarsko-graditeljski krug čiji su majstori izvršili narudžbu Pietra Morosinija, što će nas dovesti do stvarnog autora svetvinčentske crkve i svetvinčentskog kompleksa.

***

Summary (Sažetak )

THE CHURCH OF THE ANNUNCIATION IN SVETVINČENT

The article presents the results of research into the architecture of the Istrian town of Svetvinčent carned out in 1991-94. The main topic of this article is the Parish Church of the Annunciation.

Svetvinčent became an organized settlement in the Renaissance period, at the beginning of the 16 century, and Renaissance construction is one of the more complete urban strata. The Renaissance square is a homogeneous area and gives dominance to the Renaissance stage in the town's development. One of the Renaissance buildings is the new parish church, the only one in Istria with a trefoil facade.

Aesthetically and stylistically the church is a direct import from Venice and has nothing in common with Dalmatian churches that have the same type of tacade. Its ground plan corresponds with the new urban situation and the architect used a unique proportional ratio of 3:5.

The proportional net of the church and the square with its buildings showed that the church fitted into the a matrix locationally and architecturally. Proportional relations in the ground plan show that the church was not completely finished. The facade corresponds with the buildings on the square and with the large fort.

The architecture and style of the portal show links with portals on two other churches in central Istria, in Mutvoran and Pazin, indicating the existence of an architectural and sculptwal workshop in that part of Istria.

Compartive and historical analysis of the portal dated the Parish Church in Svetvinčent to the second decade of the 16th century. The article also lists the Renaissance inventory, especially the stone altar and the pulpit commissioned by the owners of Svetvinčent.