BORIS BILETIĆ
književnik

ČAKAVSKO JE HRVATSKO, A "NAPRIJEDOV" LEKSIKON GRIJEŠI O NOVOJ ISTRI

I.

Pročitavši pomnjivo i, dapače, s profesionalnim interesom tekst naslovljen Kraj tisućljeća u znaku kulturnog projekta "Istra 2000" (Glas Istre, 5. studenoga 1998., str. 22), bio sam izravno ponukan na kraću dobronamjernu repliku, odnosno ispravak jedne u nizu krivotvorina o našemu identitetu. Uz stanovite preinake i dopune, evo moga stava o tomu i na stranicama našega doista nezavisna časopisa.

Provjerivši, dapače, prethodno kod nekih istarskih kulturnjaka, sudionika njihova radnoga dogovora održanog s našom gospođom dožupanicom početkom studenoga 1998. u Buzetu, potvrđeno mi je da je novinarka na samome kraju spomenuta članka točno prenijela riječi dr. Loredane Bogliun Debeljuh; citiram:

"- Ne želimo izostaviti niti jedan značajan segment na području kulturnog stvaralaštva u Istri, što će isto tako omogućiti valorizaciju čakavske kulture sa svim njenim specifičnostima, kao i prisutnost talijanske kulture, napomenula je istarska podžupanica."

Pa onda, s obzirom na notornu povijesnu i suvremenu činjenicu da je narečena "čakavska kultura", ako se tako hoće, naša specifičnost što već dulje od tisućljeća (i) u Istri doista funkcionira uvijek i samo kao dio, odnosno "specifičnost", kulture koja se zove hrvatskom, dakle sukladno jedinome imenu naroda koji baš tu i baš takvu kulturu baštini i njeguje dugim nizom naraštaja, mislim da to valja i reći, dakle jednostavno i bez straha - izgovoriti.

Ovo, naime, nije prvi put da se posljednjih godina iz istih izvora i na doista, najblaže rečeno, neprikladan način ne samo "izostavlja jedan značajan segment na području kulturnog stvaralaštva" nego se, štoviše, izostavlja i nacionalno ime većinske kulture u Istri. Nakon što smo već po tko zna koji put u vlastitu zavičaju i domovini ovih godina namjerice i opet kršteni relativizirajućim odrednicama "Slaveni", "Istrijani" i sl., sada bismo valjda trebali biti zadovoljni samo čistim "čakavskim" imenom. Smiješno da nije pretužno!

Nedopustivo je na pragu XXI. stoljeća, nakon tzv. stoljeća rođenja mnogih (XIX.) i afirmacije tolikih (XX.) nacija u modernome smislu, čitavim narodima, makar koliko ih - ili sve ako ih možda - i osjećali "tuđima" iako suzavičajnima i susjednima, odricati i prešućivati njihovo ime, jezik i kulturu - čak i ako nam je ostala nepoznatom. Poglavito je čudno i iznenađujuće ako to, opetovano, k tomu dolazi od osobe koja je plaćeni državni činovnik Republike Hrvatske, u jednoj od njezinih županija, gdje su na cijelome državnom prostoru Ustavom zajamčena jednaka prava svima, kako manjinama tako valjda i matičnome narodu!

A s obzirom da je riječ o učenoj osobi, književnici i znanstvenici, htio bih vjerovati kako je i ovom prigodom samo riječ o podsvjesnome lapsusu, odnosno propustu gospođe podžupanice. U protivnome, kako uopće ostvariti kulturu dijaloga, snošljivost i razumijevanja o kojoj pišemo i koju u Novoj Istri od samoga početka, i riječju i djelom, nastojimo promicati!?

II.

Hvale je vrijedan pokušaj autora mr. Vlaha Bogišića, dr. Lade Čale Feldman, dr. Deana Dude i mr. Ivice Matičevića koji su, nakladom zagrebačkoga Naprijeda, netom objelodanili svoju - unekoliko i zanimljivu - inačicu Leksikona hrvatske književnosti.

Izvan je svake sumnje, također, činjenica koju sastavljači napominju potkraj svoga predgovora, naime da su radili "pošteno i bez pretenzija". No, za propuste i mjestimice ležerniji odnos spram nekihknjiževnih pojava, od kojih ću ilustracije radi zasad i ovdje navesti tek jedan primjer, ne može im biti ni od kakve pomoći niti dostaje i opet uvodna njihova, dirljivo iskrena, izjava kako su ovo djelo itekako obvezujućeg naziva, doista po svojoj mjeri, "sastavili ... u skladu s mogućnostima i sredstvima samostalnoga rada, izvan institucija i bez uobičajenih potpora, unutar prihvatljiva roka".

Evo, naposljetku, i spomenuta primjera. Unutar leksikonskih Priloga, u cjelini naslovljenoj Hrvatski književni časopisi, na str. 424. stoji natuknica Istra. Uz tolike netočnosti i proizvoljnu površnost kojom je obrađen navedeni pojam, bolje bi bilo da uopće nije ni spomenut. Riječ je, naime, o tomu da su u hrvatskoj Istri, nakon potonjega svjetskog rata, od početka 50-ih godina do danas izlazila, odnosno izlaze, četiri (i) književna časopisa. Jedan bijaše namijenjen nadarenijoj i angažiranijoj mladeži, pa mu u kontekstu Leksikona doista i nije mjesto.

Problem je, međutim, u tomu što su autori pod pojmom časopisa Istra "strpali" sve, dakle i ono što - ni formalno a najvećma ni sadržajno - ipak ne bi išlo zajedno. Oni doslovce navode: "Istra (Pula, I/1963.). Od 1963. do 1974. izlazi kao Istarski mozaik, od 1990. nova serija pod nazivom Nova Istra." Sic!?

Da su se bolje obavijestili, saznali bi kako su Istarski mozaik, Istra i Nova Istra tri periodika, znači tri - a ne jedan - hrvatska časopisa koji u Istri izlaze: prva dva tijekom 60-ih, 70-ih i 80-ih, a Nova Istra, kao posve nov i općehrvatski časopis, pojavljuje se istom 1996. godine, pa dakle nema ikakve - ni koncepcijske niti pak personalne - veze s prethodnima, i doista ni u kojem smislu nije "tipično regionalna publikacija", što joj, doduše, nitko upućen i ne pridijeva. Toliko kao dobronamjerna opaska našim agilnim mlađim stručnjacima.

A upravo zbog neobaviještenosti i, pače, nezainteresiranosti mnogih učenih, ali nažalost kabinetskih navika, ljudi u suvremenoj našoj kulturi i znanosti, projekt Nove Istre u naše je dane proširen i u smjeru nakladništva: objavili smo već panoramu suvremene hrvatske lirike u Istri, također i dvojezično hrvatsko-talijansko izdanje izabranih pjesama Antuna Branka Šimića, a uznapredovao je i rad na antologiji hrvatske priče u Istri XX. st. Pripremamo i svezak studija i ogleda o suvremenoj hrvatskoj književnosti u Istri. Na koncu, možda korisno i budućim autorima nadamo se sretnijih leksikona, upravo je tiskana i bibliografija Istarskoga mozaika, dok je u tijeku rad na bibliografijama ostalih pulskih časopisa koji su nam, rečeno je, prethodili: Istarskoga borca (Ibora) i Istre (uključujući i kratkotrajnu njezinu tzv. novu seriju s početka 90-ih).