Vlado Pernić

GLAGOLJICA

Kako je u ovome broju Nove Istre objavljen i temat s radovima o Vidu Omišljaninu, znamenitom prepisivaču glagoljskih knjiga, od kojih je jedna sačuvana - Brevijar Vida Omišljanina iz 1396. godine, koji se danas čuva u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci u Beču - naravno je što su uobičajeni slikovni prilozi za ovaj svezak izabrani upravo iz područja glagoljskih spomenika i umjetničkih djela nadahnutih glagoljicom i glagoljaštvom.

Glagoljica, to čudesno, slikovito, 'božanstveno" pismo, izum Svete Braće, dar je na blagdanskom stolu hrvatske kulture, u prošlosti i danas. Čvrsto ukorijenjena u hrvatskom puku, glagoljica je, osobito u Primorju, na otocima i u Istri, bila neprocjenjivim čimbenikom očuvanja nacionalne svijesti i sastavnicom kulturne identifikacije.

Glagoljski zapisi uklesani u kamen, izliveni na crkvenim zvonima, ugrebani u žbuku na zidovima crkvica... znamenja su visokoga kulturnog dosega i neprocjenjivi kulturno-povijesni spomenici iz dalekoga srednjovjekovlja. Osobita uloga čuvateljice i njegovateljice glagoljskoga pisma i kulture pripadala je Crkvi, bratovštinama i marljivim, često nepoznatim, pisarima: plovanima, žaknima, nodarima... koji su umijećem i vještinom pravih meštara i umjetnika priređivali pergamenu, rukom pisali knjige, inkunabule, iluminirali ih, oblikovali inicijale... Misali, brevijari, bratovštinske knjige računa i drugi do danas sačuvani glagoljski zapisi divni su spomenici ljudske marljivosti i invencije.

Epohalni izum tiskarskoga stroja u XV st. i vezano s tim, neusporedivo povećanje mogućnosti umnožavanja pisane riječi, nisu sasvim potisnuli glagoljicu: mnoge tiskare i dalje, stoljećima još nakon hrvatskoga Prvotiska (1483. g.), rabe glagoljsko pismo. Tek u potonja dva stoljeća glagoljica je djelomice potisnuta u zaborav. Medutim, u našim je krajevima, posebice u Istri (osobito u kulturnom krugu Roča i Huma), zahvaljujući prvenstveno zalaganju Čakavskoga sabora, posljednjih nekoliko desetljeća oživio interes i briga za glagoljicu i glagoljašku ostavštinu. Uz cestu od Roča do Huma podignuta je jedinstvena Aleja glagoljaša. U Roču djeluje Mala glagoljska akademija "Juri Žakan". Umjetnici, osobito slikari, kipari i književnici, sve češće nalaze inspiraciju u glagoljici i u svoj umjetnički izraz ugraduju elemente glagoljskoga pisma, forme, duh i poruke glagoljaške baštine.

Vjerujemo da će nekoliko glagoljskih spomenika, natpisa i grafita te manji izbor djela suvremenih umjetnika (Želimira Janeša) nadahnutih glagoljicom - koje reproduciramo u ovome broju Nove Istre - barem podsjetiti poštovane čitatelje na ljepotu, kulturne i povijesne vrijednosti glagoljskoga pisma.

godište II. svezak V. broj 2 ljeto 1997.