Natalija GRGORINIĆ i Ognjen RAĐEN, Zagreb

HRVATSKA KNJIŽEVNOST NA INTERNETU
ili koliko je ondje stvarno nema

Krajem 1988. godine na svjetskom informatičkom tržištu pojavile su se dvije nove knjige koje bi vrlo lako mogle postati "bilo koja knjiga na svijetu". Naime riječ je o elektroničkim knjigama .Soft Book i Rocket Book (jedina razlika među njima jest da jedna ima ugrađen modem, a druga ne), pomoću kojih je moguće iščitavati stranice bilo koje knjige, pod uvjetom da se izvorni tekst nalazi negdje na širokoj svjetskoj mreži lnterneta. Time se stara Gutenbergova galaksija smanjuje na veličinu elektrona, ali ujedno i širi preko svih računala našeg planeta. Već sada postoje web-stranice na kojima se može pronaći tisuće naslova iz klasike svjetske književnosti, a knjige suvremenih autora već po uobičajenoj praksi odmah po izlasku dobivaju svoje elektronske dvojnike. Usto, sve je česća pojava da izdavači objavljuju uvodno poglavlje još neobjavljene knjige upravo na stranicama lnterneta kao mogući motiv čitatelju za kupnju novog naslova. Rezultat je svega toga velik broj mrežnih knjižica kao što je npr. "Project Gutenberg" (http.//www.promo.net/ pg) koji ima cilj do kraja ovoga tisućljeća korisnicima lnterneta ponuditi 10.000 raznih naslova. To otprilike znači da će ponuđene naslove, samo preko ovog projekta, moći pročitati oko 100 milijuna ljudi. Ne treba ni spominjati da je cijeli projekt izveden na engleskom jeziku, čime bi dominacija anglosaksonske kulture bila konačno potvrđena. Time se, naravno, aktualizira problem malih zemalja (tzv. malih jezika) koje su već u opasnosti ne samo da ih se ne shvati ozbiljno nego da ih se doslovce ne razumije.

No, kako je to zaista u nas

Kada na bilo kojem od popularnih pretraživača mreže, npr. Yahoo! (http:// www.yahoo.com) ili Alta Vista (http://www.altavista.digital.com), pod traženi pojam upišete "hrvatska književnost", u prvih deset ili čak dvadeset ponuđenih web -stranica nećete naći niti jedan koji ima bilo kakve veze s književnošču. Može vam se dogoditi da pronađete Hrvatsku udrugu orkestralnih i komornih umjetnika, ili Hrvatsku kuharicu, ili Građevinski fakultet u Splitu, ili čak Grad Sv Ivan Zelina, ali od književnosti nećete naći ni traga. Tek dubljim, posrednijim pretraživanjem, za koje morate raspolagati određenim predznanjem, pronaći ćete desetak domaćih web-stranica koje književnost barem spominju.
Danas je u svijetu općeprihvaćena činjenica da ono što ne postoji na Internetu - doista ne postoji. No, kod nas svijest o uključivanju u globalne informacijske tokove jos uvijek nije prisutna, a što se domaće umjetnosti u tom kontekstu tiče. nje jednostavno - nema.
lpak, tu obraz hrvatskoj kulturi spašavaju tzv otpadnici, autsajderi i disidenti. dakle oni koje se na službenoj kulturnoj sceni tretira - kao da ih nema. Uzmete li si u zadaću pronaći hrvatsku knjigu na stranicama Bookwirea (http://wwv.bookwire.com), web-stranice namijenjene nakladničko-knjižarskom tržistu Sjedinjenih Američkih Država, ili Amazon.com-a (http://www.amazon.com), najpoznatije on-line knjižare na svijetu. prepoznatljiva imena su ona Dubravke Ugrešić i Slavenke Drakulić i njihovi eseji na engleskom kao jedina komercijalna roba podrijetlom iz ovih krajeva. Pavlu Pavličiću, Goranu Tribusonu... nigdje ni traga. lpak, o promičbi domaćih pisaca bestsellera brine se nitko drugi nego Gradska knjižnica u Zadru, koja i inače slovi kao tehnički najsuvremenija i na Internetu najprisutnija domaća knjižnica. Na njenim stranicama mogu se barem pročitati popisi knjiga koje su neki pisci do danas izdali, kao i pokoja recenzija njihova opusa (http://161.53.142.64/new/gkzadd/prika-zi/pvlcic0l.html). Gorana Tribusona se.' također može pronaći u kontekstu Filmsktog festivala u Puli; po njegovoj je priči, naime, nastao film Novogodišnja pIjačka, te preko starog intervjua Vijencu.
Književne se časopise u pravilu nalazi na lnternetu jednako kao i u domaćim knjižarama, dakle - neredovito. Mnogi od njih uopće nemaju svoje stranice, dok ono malo "lnternet-pismenih" preko raznoraznih mrežnih posrednika tek nasumce objavljuju poneki, davno zastarjeli tekst.

Matoš i vanzemaljci

Na www-u, istina, nema puno stranica o suvremenom hrvatskom pjesništvu, ali nemoguće je izbjeći privlačnoj ponudi domaćeg SF-a, gdje se ističu .siteovi osječke "GAIA-e", Udruženja ljubitelja znanstvene fantastike i fantazije, te časopisa Futura (http://www.bakal.hr/futura). To su stranice koje se redovno održavaju i uvijek nadopunjavaju novim podatcima, za razliku od istina brojnih, ali zapostavljenih stranica domaćih izdavača. Tako, obećavajuća stranica "Znanja" (http://www.tel.hr/znanje), jednog od najvećih domaćih nakladnika, ne nudi nikakvu obavijest o novom kolu "lTD-a", svoje trenutno nejuspješnije biblioteke. Jednako tako ni drugi nakladnici ne vode računa o vlastitoj promičbi preko lnterneta, pa čak ni oni rijetki, koji su se odvažili investirati u www-stranice, svoje sadržaje ne obnavljaju dovoljno često, te se na njima umjesto informacija, češće mogu pronaći dezinformacije.
Hrvatsku dramu predstavlja stranica "Međunarodnog kazališnog instituta" (http://www.tel.hr/hc-iti-teatar) koja, uz one o 55 domaćih kazališnih djelatnika, nudi i podatke o predstavama i teatrološkim izdanjima. Ove su stranice svojevremeno izazvale prilično medijske buke, ponajprije zbog toga što su predstavljale (i još uvijek predstavljaju) svojevrstan kuriozitet domaće književne scene i iznimku koja potvrduje pravilo. No, unatoč pažnji javnosti ove su stranice, od 24. ožujka 1998. godine do danas, privukle jedva stotinjak korisnika Interneta. lnače, ITI centar mnogo je lakše pronaći ako na pretraživaču upišete ime Mira
Gavrana, jer na cjelokupnoj Internet sceni u isto vrijeme nerijetko postoji i stotinjak stranica pod istim inicijalima.
Kada se prolistaju siteovi katedra inozemnih sveučilišta ili čak Britannice (http:/ /www.eb.com), sinonimi za hrvatsku književnost i dalje su predrenesansni Marko Marulić i Dubrovčanin Marin Držić. August Šenoa, Miroslav Krleža ili Ranko Marinković, tek su puke bibliografske jedinice. Iz opusa A.G. Matosa mogu se čitati njegovi soneti npr. Notturno, Suza i 1909, i to na stranici Sveučilišta u Pittsburgu (http://kathleen.slavic.pitt.edu/~aatseel/croatlit/croatian.htm). No zašto bi nekomu trebalo biti stalo do predstavljanja hrvatskih književnih klasika, kada to nije ni samom Društvu hrvatskih književnika koje u svoj web-prostor nije upisalo niti retka, kao što to uostalom nije učinilo ni Ministarstvo kulture. Pribroje li se tomu suhoparne stranice književnog odjela HAZU-a (http://mahazu.hazu.hr). jasno je da domaći kulturnjaci nisu iskoristili priliku stoljeća, jer je lnternet upravo malim kultumim sredinania pružio priliku da se jednako brzo i djelotvorno, poput onih velikih, predstave svijetu.
Činjenica je da se hrvatski siteovi - što zbog malobrojnosti, što zbog, za stranog korisnika, male razlike u jezicima - utapaju između nadmoćnijih slovenskih ili čak srpskih stranica Interneta. Naime, zbog velike sličnosti svih južnoslavenskih jezika, nerijetko se događa da, ukoliko ispuste nacionalnu odrednicu, dobijete rezultat pretraživanja u kojemu su književnosti izmiješane kao da do raspada bivše Jugoslavije nije ni došlo. Tomu je razlog što uznapredovala tehnologija još uvijek nije u stanju prepoznati sve fine razlike između hrvatskoga i npr. srpskog jezika.
Mogu vam se dogoditi i anegdote dok pretražujete npr. Yahoo! Besćutno će vam lice ekrana, primjerice, na pitanje o hrvatskome piscu odgovoriti da je to svakako J. R. R. Tolkien, ili pak da je najpopularnija knjiga na hrvatskom Adamsov Vodič kroz galaksiju za autostopere nakon što se priberete od šoka, shvatite da je riječ samo o nesporazumu - naime, obje su stranice o ovim autorima tek uradci fanova koji i na materinskom jeziku zainteresiranima žele ponuditi čitanje dragih im autora.

See You ln The Future

Svi oni koji su se pribojavali smrti knjige pojavom hladne tehnologije koja bi riječ trebala svesti na brojku, a umjetnost na informaciju, nikada nisu bili manje u pravu. Jer, premda će se i čitanje i pisanje sutrašnjice razlikovati od gutenbergovskih granica, to nikako ne znači da ga neće biti. Jednako tako, samo prednost može biti to što vise nećemo morati čekati u redu u gradskoj knjižnici, puni strepnje imaju li primjerak knjige koju trebamo ili se pak moramo upisati na višemjesečnu listu čekanja s nikakvim jamstvom da, kad konačno i dođemo do tog mračnog predmeta želja, ne budemo zatečeni činjenicom da su najzanimljivije stranice otrgnute. Knjižnicu s nevjerojatnim brojem naslova moći ćemo imati u vlastitom domu, posredstvom lnterneta i osobnog računala. Knjiga će biti manje tijelo, sve manje predmet neukusno oblikovanih korica ili pak hrapav papir koji nadražuje na dodir, ali zato sve više ono što jest, misao spremna komunicirati s drugom misli.

godište III. svezak XI. broj 4 zima 1998/99.