Bruno DOBRIĆ, Pula

KRAUS U PULI 1913.

Karl Kraus (1874.-1936.) održao je 8. studenoga 1913., u novootvorenom hotelu Riviera u Puli javno predavanje. Novinski izvjestitelj pulskoga tjednika na njemačkom jeziku Polaer Tagblatt (potpisan inicijalima "H.B.") ostavio nam je svjedočanstvo da je velika dvorana u hotelu Riviera bila rasprodana do posljednjeg. mjesta: "Tako je bilo i u Grazu, Trstu i Innsbrucku, tako je svugdje gdje se pojavi ovaj veliki satiričar i predavač. Takoder i u Beču, usprkos tomu što ga tamo veliki tisak pokušava prešućivati."

"Licem u lice s autorom, u vlasti njegove ličnosti" - tako izvjestitelj izražava doživljaj praćenja ovog predavanja, razlikujući taj dojam od onoga koji proizlazi da je iz čitanja njegovih djela. Tradicija javnih čitanja književnih djela (ne samo pjesničkih), i danas, u vrijeme sveprisutnosti suvremenih tehnoloških medija (dakle posrednika) komuniciranja, prisutna je u mnogim zemljama. Kao u drugim srednjoeuropskim gradovima početkom ovoga stoljeća, i u Puli su gostovali književnici iz sva tri ovdje prisutna kulturna kruga - talijanskoga, hrvatskoga i njemačkoga.

U poznatoj knjizi Mate Balote (Mije Mirkovića) Puna je Pula spomenuto je da su 1913. ovdje održali predavanje poznati austrijski književnici Hermann Bahr i Karl Kraus. Tragom te vijesti, u Polaer Tagblattu pronašli smo novinsko izvješće s o predavanju koje je Kraus održao 8. studenoga 1913. u Puli. Ovo gostovanje austrijskog pjesnika i satiričara naši književni povjesničari i germanisti ne spominju.

Poznato je da se Kraus tih godina, sve do smrti, izdržavao objavljivanjem o vlastitog časopisa Die Fackel (Baklja) - u kojemu je od 1912. do smrti bio i jedini autor tekstova - kao i plaćenim predavanjima na kojima je - izrazito ekspresivno čitao svoja djela.

Spomenuti novinski izvjestitelj, nadalje, predstavlja Krausa kao satiričara koji već nakon prvih rečenica ovladava slušateljima snagom svoje dijalektike, pokazujući im "novo čovještvo, puno srčanosti, snage i istine". Krausa usporeduje s Nietzscheom, koji da nas je učio kakav čovjek treba biti, dok nam Kraus pokazuje kakav on ne treba biti. Prvi oslikava Ubermansch-a (nadčovjeka), drugi Untermensch-a ("podčovjeka"), no obojici je cilj isti: odgoj snažnoga roda. Kraus nas upozorava na sve oštre rubove i prljave bare na koje svakodnevno nailazimo. Prema izvjestitelju, Kraus stremi istini i časti, "bezobzirno bučujući grijehe učenjaka i farizeja". Krausov nadmoćni duh i znanje snažni su činioci koji mu daju moralnu snagu s pomoću koje, poput svjetionika, pokazuje pravi put novim, uvis stremećim naraštajima. Tako navedeni novinski izvjestitelj završava svoj tekst, gotovo mali esej o Krausu, u kojemu o ovom bespoštednom kritičaru moralnog licemjerja i izopačenosti svojih suvremenika - koji je stoga bio i bespoštedno napadan ili prešućivan u austrijskome tisku - govori s neskrivenim divljenjem.

Činjenica da je Kraus 1913. održao predavanje (danas bismo rekli "književnu večer") u Puli, velik broj slušatelja (poznavatelja njemačkog jezika, ali pretpostavljamo - i kulture), način na koji je o tome izviješćeno u novinama - svi ti podaci iz kulturne prošlosti Pule kao srednjoeuropskoga grada govore nam o kulturnom i uopće duhovnom ozračju u njemu početkom ovoga stoljeća; posebice pak s obzirom na pulsku njemačku kulturnu elitu, o njezinoj duhovnoj otvorenosti, pa i o zavidnoj razini tadašnjega pulskog (kulturnog) novinarstva (npr. Polaer Tagblatt ponekad je čitatelje obavješćivao o sadržaju novih brojeva časopisa Die Fackel). Predavanje Karla Krausa u Puli još je jedno svjedočanstvo o dodiru kulturnih krugova na području Hrvatske početkom ovoga stoljeća.